AlpeAdria.com.hr

Drvene staze preko brojnih potočića, šetnja između jezera bistre vode modro zelenog odsjaja, zvuk žuborenja, tu i tamo patka s mladuncima, mnoštvo riba koje prate svaki vaš korak, a zatim slap, velik i čudesan. To je poznata slika Nacionalnog parka Plitvička jezera, mjesta koje svatko u životu mora posjetiti barem nekoliko puta jer se uvijek poželite vratiti na mjesto izvorne čistoće, netaknute prirode i raskošne ljepote kakva se rijetko susreće i postoji na još vrlo malo mjesta u svijetu. Zbog toga je Nacionalni park Plitvička jezera 1979. godine UNESCO među prvima u svijetu uvrstio u Svjetsku prirodnu baštinu dok su Nacionalnim parkom proglašena još daleke 1949 godine. Mnogo je osobitosti Plitvičkih jezera, prirodna tvorevina sedra koja tvori barijere među potocima i jezerima, brojni slapovi, bogatstvo flore i faune i iznimna ljepota jedinstvenog krajolika.
NP godišnje posjeti gotovo milijun posjetitelja iz svih krajeva svijeta. No, s obzirom na veličinu parka, nema gužvi i šetnja komercijalnim dijelovima parka zapravo predstavlja pravi užitak.

Površina NP Plitvička jezera je 29.685 ha. Većina površine prekrivena je šumom, 13.320 ha, dok na jezera otpada također impozantnih 217 ha. Najniža točka parka je na 367 metara, na Koranskom mostu, a najviša 1279 metara na Seliškom vrhu dok je opći prosjek nadmorske visine 600 m/mn. Najveća dubina od 47 metara izmjerena je u jezeru Kozjak.
Nacionalni park Plitvička jezera čini 16 jezera koja se u nizu duljem od pet kilometara kaskadno prelijevaju. Dijele se na Gornja Prošćansko, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko, Malo, Vir, Galovac, Milino, Gradinsko, Veliki Burget i Kozjak, te Donja Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.

Svježi zrak, visoka stabla i nepregledna šuma, prekrasne cvjetne livade po kojima zuje pčele, miris cvijeća koji na Plitvicama možete osjetiti pri svakom udisaju, zaista je rijetkost u svijetu i predstavlja iskonski užitak, povrat rajskom stanju. Zaista, nevjerojatno je da postoji mjesto gdje se po livadama možete do sita najesti divljih jagoda, da u predvečer možete gledati srne dok pasu, ako imate sreću čuti ćete i riku jelenova, a nije rijetkost ni zavijanje vukova. No, nemojte se iznenaditi ni ako vam netko ispriča da mu je medvjed pretrčao cestu. Seljane često zimi posjećuju medvjedi pa u potrazi za hranom ulaze u dvorišta, lisice ponekad pojedu i doručak koji se hladi na stolu, a srne svake ljetne večeri pasu travu iza kuća.

Miran, spokojni život, bez žurbe i stresa, ljubav i duboko poštovanje prema prirodi primjetiti ćete kod ondašnjih stanovnika koji znaju uživati u večernjim razgovorima i pričama, vole se našaliti i uvijek će vas prihvatiti kao prijatelja ma odakle došli. Kad jednom posjetite Plitvice, vjerujte, teško ćete odande otići, a radovati ćete se povratku jer imati ćete osjećaj da idete kući.

Većina posjetitelja Plitvica i Plitvičkih jezera griješi u kratkom boravku na ovom prelijepom mjestu i svoj posjet ograniči tek na posjeti komercijalnom dijelu parka. Zaista, ne bi bilo dobro da se odjednom masa posjetitelja sjati u ondašnje šume koje odišu mirom i spokojem, da remeti život šumskih stanovnika, no da bi Robinzonski turizam poprimio svoj cjeloviti oblik neophodno je barem osjetiti veličanstvenu snagu i iskonsku ljepotu toga mjesta. Možda je dovoljno sjesti na terasu i osjetiti da ste u dubokoj šumi ili potrčati na obližnju livadi i nadisati se svježeg zraka. Možda je susret s divljom životinjom oči u oči dovoljan izazov, no zaista je lijep osjećaj spoznati mir kojim odiše ovo mjesto koje osim prevladajuće šume prekida tek mali broj kućica. Nezaboravan je osjećaj saživjeti se s životom tamošnjih stanovnika i u miru čekati da padne mrak kada ćete se zbog svježine morati uputiti u vašu nerijetko drvenu kućicu gdje ćete dočekati zoru koja nosi nove izazove Robinzon turizma.

Osim stroge šetnje po jezerima, postoji još nekoliko obilježenih mjesta i staza koje rijetki posjećuju. Istina, mnoga obilježena mjesta na davno izrađenoj karti već su zarasla u šumu i nemoguće ih je vidjeti. Ipak još se može pogledati izvor Crne i Bijele rijeke, neke od krčevina koje zapravo predstavljaju mala ili napuštena sela. Moguće je pogledati i impozantnu ali nažalost devastiranu Vilu Izvor, nekadašnju utvrdu Josipa Broza Tita. Za one sklonije još većoj avanturi i turizmu u Robinzon stilu predlažem uspon na vrh planine Plješevice koja se nalazi na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine i nadvija se nad područjem parka te je ne možete promašiti. Plješevica je visoka 1657 metara i proteže se između Korenice koja se nalazi na hrvatskoj strani i Bihaća na bosanskoj strani. S planine se nakon višesatnog osvajanja pruža prekrasan pogled, pogotovo za sunčanog vremena, a na što treba paziti su još uvijek nerazminirana, ali dobro označena područja koja ćete zateći na samom vrhu planine i to s bosanske strane koja se nalazi već uz samo stazu. Uspon na Plješevicu neće oduševiti seljane koji će odmahivati glavom u znak negodovanja zbog kako smatraju opasnosti od dugog puta pravom divljinom ali i vlastitog nepoznavanja ove još uvijek tajanstvene planine. U svakom slučaju, odlučite li se popeti pješke ili biciklom, krenite rano, ponesite hranu i vodu i vodite računa da se vratite prije mraka. To vrijedi za sve šumske izlete po Plitvicama i Lici općenito.

Robinzon turizam, seoski turizam sportski ili zdravstveni turizam, za čime god tragali, Plitvice će vas oduševiti i doista ćete se odmoriti od života u žurbi gdje se uvijek nešto mora. Shvatiti ćete da se ništa ne mora, da vrijeme teče sporo i naučiti ćete uživati u trenutku. Ono na što ipak treba pripaziti su divlje životinje, gusta šuma u kojoj se lako izgubiti, nerazminirana područja i zaštićeni okoliš koji trebate ostaviti nedirnutim. Također, ne bi trebalo uznemiravati životinje dok se odmaraju, hrane i bave mladuncima. Važno je očuvati sklad koji postoji na Plitvicama i malo gdje u svijetu.